Neuronske mreže, vizualizacija međusobno povezanih neurona u slojevima

Neuronske mreže: arhitektura inspirirana ljudskim mozgom

Temelj dubokog učenja i modernog AI-a. Kako funkcioniraju, koje vrste postoje i zašto su pokrenule revoluciju u umjetnoj inteligenciji.

Što su neuronske mreže i kako su nastale

Neuronske mreže (Neural Networks) su računalni sustavi inspirirani načinom na koji biološki neuroni u ljudskom mozgu obrađuju informacije. Sastoje se od međusobno povezanih čvorova (neurona) organiziranih u slojeve, a svaka veza ima određenu "težinu" koja se prilagođava tijekom procesa učenja.

Ideja postoji od 1943. godine kada su McCulloch i Pitts predložili prvi matematički model neurona. Frank Rosenblatt je 1958. razvio perceptron, prvu neuronsku mrežu sposobnu za učenje. No tek s dostupnošću velikih podataka i snažnih GPU-ova u 2010-ima neuronske mreže su postale praktično primjenjive, pokrećući eru strojnog učenja i dubokog učenja.

  • Inspirirane biološkim neuronima, ali znatno pojednostavljene
  • Sposobne za učenje složenih odnosa u podacima
  • Temelj svih modernih AI sustava: ChatGPT, generiranje slika, prepoznavanje govora
  • Koncept star 80 godina, ali praktično primjenjiv tek u zadnjem desetljeću

Kako neuronska mreža uči

Proces učenja neuronske mreže temelji se na iterativnom prilagođavanju težina veza između neurona. Kad mreža primi ulazne podatke, oni prolaze kroz slojeve, a na izlazu se generira predikcija. Razlika između predikcije i stvarnog rezultata (greška) propagira se natrag kroz mrežu (backpropagation), a težine se prilagođavaju kako bi smanjile grešku u sljedećoj iteraciji.

  • Forward pass: podaci prolaze od ulaza do izlaza kroz sve slojeve
  • Loss funkcija: mjeri koliko je predikcija daleko od stvarnog rezultata
  • Backpropagation: greška se širi natrag, računajući doprinos svake težine
  • Gradient descent: težine se ažuriraju u smjeru smanjenja greške
  • Epohe: cijeli ciklus se ponavlja tisuće ili milijune puta

Arhitektura neuronske mreže: slojevi i neuroni

Ulazni sloj (Input Layer)

Prima sirove podatke. Svaki neuron u ulaznom sloju predstavlja jednu značajku (feature) podataka. Za sliku rezolucije 28x28 piksela, ulazni sloj ima 784 neurona, po jedan za svaki piksel.

Skriveni slojevi (Hidden Layers)

Obavljaju stvarnu obradu. Svaki neuron prima ulaze od prethodnog sloja, množi ih s težinama, zbraja i primjenjuje aktivacijsku funkciju. Broj skrivenih slojeva definira "dubinu" mreže. Mreže s mnogo skrivenih slojeva nazivamo dubokim neuronskim mrežama, odakle i pojam "duboko učenje".

Izlazni sloj (Output Layer)

Generira konačni rezultat. Za klasifikaciju na 10 kategorija, izlazni sloj ima 10 neurona, svaki daje vjerojatnost pripadanja određenoj klasi. Za regresiju, tipično ima jedan neuron koji daje numeričku predikciju.

Vrste neuronskih mreža

Feedforward Neural Network (FNN)

Najjednostavnija arhitektura. Podaci teku u jednom smjeru, od ulaza prema izlazu. Nema petlji ni povratnih veza. Koristi se za jednostavnu klasifikaciju i regresiju.

Konvolucijska neuronska mreža (CNN)

Specijalizirana za obradu slika i vizualnih podataka. Koristi konvolucijske slojeve koji detektiraju lokalne obrasce (rubove, teksture, oblike). Temelj za AI generiranje slika, prepoznavanje lica i medicinsku dijagnostiku.

Rekurentna neuronska mreža (RNN/LSTM)

Dizajnirana za sekvencijalne podatke. Ima "memoriju" koja joj omogućuje da uzme u obzir prethodne ulaze pri obradi trenutnog. Koristi se za obradu teksta, prepoznavanje govora i predviđanje vremenskih serija.

Transformer

Revolucionarna arhitektura iz 2017. koja koristi mehanizam pažnje (attention) umjesto sekvencijalne obrade. Može paralelno obrađivati sve dijelove ulaza, što drastično ubrzava trening. Transformer stoji iza svih velikih jezičnih modela: GPT, Gemini, Claude, LLaMA. Danas pokreće AI chat alate i generativni AI.

Generativne suparničke mreže (GAN)

Dvije mreže koje se natječu: generator stvara lažne podatke, a diskriminator pokušava razlikovati lažne od stvarnih. Kroz to natjecanje generator postaje sve bolji. Koriste se za generiranje realističnih slika, video sadržaja i sintetičkih podataka.

Primjene neuronskih mreža u praksi

  • Generiranje teksta: ChatGPT, Gemini i drugi jezični modeli
  • Računalni vid: prepoznavanje objekata, lica, autonomna vožnja
  • Obrada govora: glasovni asistenti, transkripcija, text-to-speech
  • Medicina: analiza medicinskih slika, otkrivanje lijekova, dijagnostika
  • Generiranje slika: Midjourney, DALL-E, Stable Diffusion
  • Glazba i zvuk: AI kompozicija, separacija zvuka, kloniranje glasa

Prednosti neuronskih mreža

  • Sposobne za učenje iz nestrukturiranih podataka (slike, tekst, zvuk)
  • Automatsko izvlačenje značajki bez ručnog feature engineeringa
  • Skalabilne: performanse rastu s količinom podataka i parametara
  • Sposobne za transfer learning: prethodno naučeno znanje primjenjivo na nove zadatke
  • Fleksibilne: ista arhitektura primjenjiva na različite domene

Ograničenja i izazovi

"Crna kutija" problem: teško je objasniti zašto je mreža donijela određenu odluku, što je posebno problematično u zdravstvu i financijama.

Ogromna računalna potrošnja za trening velikih modela. GPT-4 je zahtijevao milijune dolara u računalnim resursima.

Pristranost podataka se direktno prenosi na model. Ovo je ključno etičko pitanje u primjeni neuronskih mreža.

Halucinacije u jezičnim modelima: generiranje uvjerljivog ali netočnog sadržaja. Više o tome u vodiču o rizicima AI-a.

Overfitting ostaje izazov, posebno kad model ima više parametara nego što ima podataka za trening.

Neuronske mreže i budućnost AI-a

Neuronske mreže su pokretačka sila iza gotovo svih nedavnih AI prodora. Trendovi uključuju sve veće modele (scaling laws), multimodalne mreže koje obrađuju tekst, slike i zvuk istovremeno, neuromorfo računalstvo koje oponaša mozak na hardverskoj razini, te spiking neuronske mreže koje rade na principu impulsa. Više o budućim trendovima u vodiču o budućnosti umjetne inteligencije.

  • Multimodalni modeli: mreže koje razumiju tekst, slike i zvuk istovremeno
  • Neuromorfo računalstvo: hardver dizajniran za efikasno pokretanje neuronskih mreža
  • Energetska efikasnost: razvoj manjih, efikasnijih modela koji daju slične rezultate
  • Objašnjiva AI (XAI): metode za razumijevanje odluka neuronskih mreža

Temelj svega što AI danas može

Neuronske mreže su transformirale umjetnu inteligenciju iz akademske discipline u tehnologiju koja utječe na svakodnevni život. Razumijevanje osnova, od slojeva i backpropagation do različitih arhitektura, pomaže u procjeni mogućnosti i ograničenja AI alata koje koristimo. Za cjelovitu sliku o odnosu neuronskih mreža, strojnog učenja i AI-a, pogledaj vodič o razlici između AI, ML i Deep Learninga.

Često postavljana pitanja

Jesu li neuronske mreže isto što i mozak?

Ne. Umjetne neuronske mreže su inspirirane biološkim neuronima, ali su znatno jednostavnije. Ljudski mozak ima oko 86 milijardi neurona s trilijonima veza. Čak i najveći AI modeli imaju tek stotine milijardi parametara i funkcioniraju na temeljno drugačiji način od bioloških sustava.

Koliko slojeva treba neuronska mreža?

Ovisi o složenosti problema. Za jednostavne zadatke dovoljan je jedan skriveni sloj. Za prepoznavanje slika koriste se mreže s desecima slojeva (ResNet ima 152). Jezični modeli poput GPT-4 imaju stotine slojeva. Više slojeva ne znači nužno bolje rezultate, ali omogućuje modeliranje složenijih odnosa.

Što je aktivacijska funkcija?

Matematička funkcija koja se primjenjuje na izlaz svakog neurona. Unosi nelinearnost u mrežu, bez čega bi cijela mreža bila ekvivalentna jednoj linearnoj transformaciji. Popularne aktivacijske funkcije su ReLU, Sigmoid i Tanh. ReLU je najčešća jer je računalno efikasna i rješava problem nestajućeg gradijenta.

Mogu li neuronske mreže naučiti bilo što?

Teoretski, Universal Approximation Theorem kaže da neuronska mreža s jednim skrivenim slojem može aproksimirati bilo koju funkciju. U praksi, ograničenja uključuju količinu podataka, računalnu snagu i kvalitetu treninga. Nisu dobar izbor za svaki problem jer klasični ML algoritmi mogu biti bolji za strukturirane podatke.

Koji je najbolji alat za početnike koji žele eksperimentirati?

Google Colab je besplatan i pruža pristup GPU-ima. Za biblioteke, PyTorch je popularniji u istraživanju, dok je TensorFlow/Keras intuitivniji za početnike. Vizualni alati poput TensorFlow Playground omogućuju eksperimentiranje s neuronskim mrežama bez ikakvog koda. Više savjeta o učenju AI-a u vodiču kako učiti umjetnu inteligenciju.